subota, 31.05.2008.
Apsolventska večer....
...Dassa, Ace i ja prisustvovali smo naravno toj prigodi i bilo nam je super....to je prva rečenica.....
...sve je započelo ispijanjem prvih kapi (Žuja i rakija) kod Dasse na stanu, a nastavilo se u Auto-stopu, restoranu na kraju Čakovec - grada.....Svi, fensi - šmensi odjeveni uz borbu protiv mnogobrojnih fotografija jedva smo se nosili u halu lijepo dekoriranu a na stolove postavljene bile su boce Coca-Cole (fuuuj) te Merlota i bijelog vina Vuković (prezime omiljenog profesora matematike).....počelo je fino, uz puno nazdravljanja i plesa, još više nazdravljanja i još više plesa i snimanja naših dragih profesora....mokri do kože uz još uvijek puno nazdravljanja neki su pjevali s bendom, neki i dalje pili došlo je jutro i morali smo napustiti prostor te se uputiti u 8 i 30 u Arcus (centar Čakovca) da se dotočimo te naravno u neizbježni studentski gurmanski restoran da se namezimo i popijemo nešto...dalje nije moje područje jer sam otišao na stan i zaspao......nek nastavi i nadopuni Ace....
....Zhooga....
četvrtak, 24.01.2008.
Profesionalci
Svaki put kad dodjem u Čk i popijem piće sa mojim malim drugovima uvijek me nekoliko trenutaka posebno takne. Prvi je takav trenutak bio kad smo ja i Dassa samouvjereno penetrirali u meznionicu pića Pictura i krenuli igrati biljar. To bješe prva greška te večeri.Kao inače sjajni igrači kako biljara tako i ostalih igara sa štapovima, naivno smo smatrali da ćemo brzinski odigrati partiju, i da ljudi koji čekaju na biljar (njih četvero, a to je cijela ekipa koja je uz nas bila u kafani), neće dugo čekati da mi svršimo. O kako smo se samo prevarili! Dassino moćno razbijanje u kojem se kugle praktički nisu makle s mjesta, bilo je samo uvod u nezaboravni show u kojem smo pomicali granice mogućeg i dokazali da ne postoji ta čista situacija koju mi nemožemo promašiti. Pitam se kaj su si ti ljudi sa strane mislili koji je nama vrag, nadam se samo da su smatrali da se zajebavamo, makar baš nisu izgledali ko da su im naše egzibicije oko stola i na stolu smiješne. Za kraj sage o biljaru dovoljno je konstatirati da već dugo nisam toliko psovao, a inače puno psujem.
Drugi je posebni trenutak bio posjet dućanu s ciljem nabavke fluida. Večer je bila hladna, vjetrovita i padala je kiša. Ja i Dassa smo sa samouvjerenošću koja nas nije napustila od Picture ležerno došetali do vrata dućana. Na vratima smo primijetili lokot i zaključili da mora da je dućan zatvoren, iako je na vratima pisalo da radi još cca 20-ak minuta. I tako smo nas dvojica još malo pa visoko obrazovanih ljudi, nekoliko minuta stajali na pragu dućana, dok nas je lagani orkanski vjetrić prao arktički toplom kišom, i opušteno čavrljali. Bacivši slučajno pogled na računalo u dućanu koje je radilo, odlučio sam se na drastični korak koji nam dotad nije pao na pamet, uhvatih kvaku i pokušah otvoriti vrata.
U tom sam se trenu osjećao još gluplje nego dok smo "igrali" biljar, jer je naravno dućan bio cijelo vrijeme otvoren samo je prodavačica bila na drugom kraju, a ne na kasi 
No ni tu avanturama ne bješe kraj, jer smo u dućanu sreli starog prijatelja Maxa i mene, koji se ovaj put odlučio bolje zbližiti s Dassom. Čovjek je po zanimanju strojar i mislim da su se on i Dassa toliko sprijateljili u tih nekoliko toplih trenutaka zajedno, da će ga Dassa zasigurno primiti u VISA-u.
mnogo lijep pozdrav, bob
srijeda, 23.01.2008.
Sastanak VISA-sa (većine njih)
Cijenjeni alkosi, liječeni alkosi, budući liječeni alkosi, simpatizeri alkosa. Jučer je, nakon par dana apstiniranja, bio uspješan pohod u suzbijanju nekima omiljenog, a nekima mrskog pića - alkohola. Počelo je dolaskom Boba u Čakovec grad po ocjenu k našem omiljenom, modno osvještenom, profesoru Che-u. Nije nam bilo teško kasnije otići u studentski kafić (prostorija za pušače) i mrknuti gemisht. Ace, povjerenik za kvalitetu pića, namjerno je ostavio upaljena svijetla na automobilu i nazvao je da ga treba malo pogurnuti, pa smo smiono exnuli piće i riješili stvar s autom. Guralo se jednom.
Vratismo se na fakultet jer ljudi imaju različite biološke potrebe, bila to glad, žeđ (u našem slučaju), zaštita od ekstremnih temperatura ili potreba za izlučivanjem, a naš samoprozvani predsjednik Dassa imao je potrebu obaviti eksport crijevnog sadržaja što je nama (Bobu i meni) dalo nekoliko minuta da u miru i bez mirisa nikotinskih štapića (možeš misliti) ispijemo eliksir.
Borba se nastavila našem dragom kafiću (13 min hodanja od faksa) uz strijele pikada motivirani odličnom glazbom. Nakon par pića, suočeni s vremenom kad nastupa naša rukometna repka (kažu novine da nismo uspjeli preokrenut tekmu protiv Danaca) otišli smo u studentski gurmanski restoran na ćevape s krumpirićima i crispy majonezom (popularno nazvanom Quattro Stagione).
Morali smo skoknuti još i po fluide u obližnju trafiku gdje je Dassa pronašao novog prijatelja strojara. Uništavanje alkohola nastavili smo u novim VISA -inim odajama s, naravno, novopečenim članovima koji su nas ponudili vinom iz vlastitih podruma koje je doprinijelo sveopćem uživanju......
...naravno, nakon nekoliko litara pića neizbježan je bio brutalnokrvavi okršaj braće u Unreal Tournamentu.....
....budite navijeke pozdravljeni...Zhooga...
Prijatelji, često mislim na vas.....
Pozdrav svima, a posebno novim i starim VISA-inim članovima.
Već me jako dugo nije bilo na dragom nam blogu, a bome niti u Čk-u. Puno toga se je promijenilo. Ja se svakodnevno zabavljam s trideset prvačića s kojima je ponekad tako divno raditi da mi nakon nastave treba više od sat vremena da dojdem k sebi. Nemrete si zamisliti koja je to uživancija dok im dva sata objašnjavate kak se piše koje slovo ili kad pola razreda mora ostati na DOP-u vježbati matematiku. Ponekad mi dođe da plačem ...... od sreće, naravno. Lako se je vama zajeb...., no i vas to čeka. Pogotovo VISA-ine starosjedioce koji još samo što nisu gotovi. Zato uživajte dok još možete i regrutirajte što više pravih studenata kako bi imao tko pronositi naše pravedne ideale i kako bi nam VISA živila još mnogo, mnogo ljeta.
Zdravi mi i pijani bili;
~ MAX ~
